Hrvatska ženska nogometna reprezentacija, pod vodstvom izbornika Nenada Gračana, nalazi se pred novim izazovima u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Nakon početnog rezultatskog posrtaja i poraza od Kosova, pred našim su reprezentativkama dva važna ogleda protiv Gibraltara i plan je osvojiti svih šest bodova. Prvi susret na rasporedu je 14. travnja u gostima, dok će se uzvratna utakmica odigrati 18. travnja pred domaćom publikom na stadionu NK Junak u Sinju.

Iako ženska nacionalna vrsta dosad nije imala priliku nastupiti na velikim natjecanjima – s najvišim dosadašnjim dometom u Ligi B (2024/2025.) u borbi za odlazak na Europsko prvenstvo – aktualni ciklus u Ligi C donosi imperativ povratka u viši rang, ali u to naravno i postavljanje stabilnih temelja za buduće generacije koje dolaze.

O stanju u ženskom nogometu, razlikama između domaćih i inozemnih liga, percepciji žena u sportu te vlastitim karijerama, u studiju Sport Kluba razgovarala je Hana Cvijanović s dvije stožerne igračice naše reprezentacije, a to su kapetanica Doris Bačić, članica rimskog Lazija u koji je ove sezone stigla iz Napolija, ujedno i jedno od zaštitnih lica hvaljene HNS-ove kampanje “Ženama (ni)je mjesto u nogometu”, te Ana Jelenčić, iskusna reprezentativka koja je nedavno okrunjena titulom prvakinje sa švicarskim Servetteom.

U tijeku su kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Čeka vas gostujuća utakmica prvo u Gibraltaru, a zatim ih dočekujete ovdje u Hrvatskoj, u Sinju. Kako teku pripreme, kako idu treninzi?

Ana Jelenčić: “Okupile smo se jučer i atmosfera je dobra. Nadamo se pozitivnom rezultatu. Mi idemo prema tome i onda korak po korak, utakmicu po utakmicu.”

Koji vam je najveći cilj u ovim utakmicama, što bi naravno bila pobjeda, ali što bi htjela još pokazati?

Doris Bačić: “Pa ja nekako mislim da trebamo biti realni i preuzeti tu neku ulogu favorita u ovoj utakmici koja nam dolazi i završiti ovo okupljanje sa svih šest bodova i na kraju dočekati taj šesti mjesec. Nažalost smo kiksali smo protiv Kosova u zadnjoj utakmici gdje možda nismo baš odigrali najbolje i nismo zadovoljili ono sve što smo očekivali i ha što smo nekako pripremali cijelo vrijeme. Ali u šestom mjesecu imamo uzvratnu utakmicu s njima i nakon ovog okupljanja mislim da će nam maksimalni fokus biti te dvije utakmice, to su Bugarska i Kosovo. Tad idemo po sve bodove u tim utakmicama koje su ostale i dalje u play-off fazu.”

Vi sada igrate u C ligi, ali bi neki cilj bio naravno prolaz u višu B ligu. Možete li malo objasniti kako to funkcionira?

Doris Bačić: “Mi smo bili prošli prošlu Ligu nacija. To sad u ženskom nogometu malo drugačije funkcionira nego u muškom, gdje idu kvalifikacije za svjetsko i europsko prvenstvo kroz Ligu nacija. I ovo sada trenutno su kvalifikacije za svjetsko prvenstvo, ali kroz koje isto tako ako prođemo u play-off, prva ekipa ide u play-off i taj play-off ako se prođe isto tako ulazimo u B ligu u Ligi nacija. Tako da je cilj, naravno, vratiti se u tu B ligu i što bolje u kvalifikacijama. Mislim da ne zanemarimo da smo trenutno u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, što bolje ih odraditi. Evo, nekako je to neostvareni san, ja vjerujem svake igračice i pogotovo možda nas starijih, Svjetsko prvenstvo, neko veliko natjecanje.”

Naravno, nameće se odmah tu pitanje kad se priča o ženskom nogometu te usporedbe s muškim. Kakvo je trenutno stanje u Hrvatskoj i u Europi gdje igrate? Kolika je razlika u ligama, u talijanskoj, švicarskoj ligi gdje igrate, i evo ovdje kod nas?

Ana Jelenčić: “Velika je razlika između ženskog i muškog nogometa. Mislim da to stvarno kroz još dugo godina nećemo moći usporediti kad podvučemo crtu po nekim paralelama. Ali svakako da ženski nogomet napreduje u Europi i u svijetu, da se vide napredci i da to sve ide prema boljem.”

Vi igrate u Servetteu u Švicarskoj, je l’ tako? Kakvo je stanje tamo, kako to sve? Kako izgleda dan vaš kao profesionalne nogometašice?

Ana Jelenčić: “Pa dobro, vjerojatno kao i kod većine igračica. Znači ujutro je buđenje, doručak, u 7:00, u 7:30 javljanje u klub, doručak, pripreme za trening, gdje je tu aktivacija, svaki dan teretana, odlazak kod fizioterapeuta ako imaš nekih, prijaviš ozljedu, ne ozljedu. Izlazak na teren, na terenu sat i pol ovisi, dva, ovisi šta se radi, taktika, tehnika ili je neki običan dan poput utorka, srijede ili je priprema za utakmicu. Vraćanje, ručak, tuširanje, odlazak kućama, oko 2:30 doma i odmor.”

Doris, vi ste kapetanica u Laziju. Kako je u Italiji, je li slično stanje ili?

Doris Bačić: “Pa evo, ja bih se samo prvo voljela nekako nadovezati na Anči. Mislim, nama je nekako mrsko kad čujemo pojam ženski i muški nogomet jer nogomet je na kraju – nogomet. Ovako kako je Anči opisala svoj dan, mislim da ga bilo koji reprezentativac i igrač u muškom nogometu isto tako ima. Razlika je u tome što se počelo puno kasnije ulagati u ženski nogomet nego u muški koji ima jednu veliku tradiciju, jednu veliku povijest iza sebe, ali mislim da na kraju dana svi se jednako dajemo, svi jednako stavljamo u to što dobivamo. I mislim da je u velikom uzletu. Možda se kod nas te iste stvari idu malo sporije, nego u nekim državama. Evo u usporedbi s Italijom, o kojoj najviše znam, mogu reći da i kod nas stvari idu na bolje iz godine u godinu i kroz projekte HNS-a te kroz sva ulaganja klubova. I sve više nekako su i veliki poznati klubovi Dinamo i Hajduk, u Hrvatskoj uključeni u ženski nogomet i liga napreduje. To je spor proces, ali sve to ide prema naprijed. Što se tiče Italije, evo ja sam već šest godina tamo kao kod kuće, i prešla sam u Lazio koji je jedan veliki klub s velikom povijesti. To je klub koji ima cijelu fan bazu, i mušku i za ženski klub, tako da sam jako zadovoljna. Evo sada se borimo za Ligu prvaka i iza Juventusa smo sada šest bodova. Imamo još četiri utakmice i vjerujem, ja vjerujem da se možemo kvalificirati i nadam se naravno tome.”

Recite mi nešto o promjenama u Hrvatskoj i projektu “Ženama (ni)je mjesto u nogometu”?

Doris Bačić: “To je počelo prošle godine i to je jedna jako lijepa inicijativa HNS-a koja se provlačila i kroz mušku ligu i kroz cijelo prvenstvo, dakle u muškoj i ženskoj konkurenciji. Riječ je o poticanju na razvoj ženskog nogometa i nekako promociju za što više žena u nogometu. I mislim da je jedna jako lijepa priča koju treba i podržati i koju nekako treba ispratiti što više. I stvarno mi je čast i drago mi je da sam mogla i ja biti dio projekta. To je možda jedna od ljepših priča do sada u ženskom nogometu u Hrvatskoj koja se provela.”

Koliko vam znači što ste upravo vi članice te generacije na kojoj su te promjene stvarno vidljive?

Ana Jelenčić: “Pa dobro, generalno ja mogu reći da sam jedna od starijih igračica, ali drago mi je da vidim da se stvari stvarno mijenjaju i da sam još u toj generaciji da se promjene događaju i da mogu biti dio te cijele priče i tih cijelih promjena. Tipa za pet do deset godina to će već biti prošlost, ali nadam se da će onda cure koje ostaju iza nas isto tako imati motiva i želje za napretkom i da to sve još uvijek ide dalje i da se gura i da se samo napreduje.”